Ovako:
Porijeklom sam iz Jajca. Rodio sam se u Zadarskoj bolnici sa 5 dana
zakašnjenja, jer ni tada nisam volio točnost. S obzirom da sam imao
defektan bubreg, bio sam prisiljen biti u inkubatoru neko vrijeme. Mozak
mi tad nije bio razvijen pa se gugutanja i tepanja ljudi koji su me došli
gledati ne sjećam. Samo se sjećam riječi "lijep", "obdaren", "ćelav na
oca" i "bezub". Ne znam kako ali i dan danas mi to govore, pa po tome
zaključujem da ću ostat vječno mlad. Anyway, živio sam s roditeljima
kao podstanar u predjelu gradu zvanom Stanovi. Tu sam prvi put prohodao,
naučio koristiti wc školjku, a i izrasli su mi mliječni zubi. Prije
vrtića pod nazivom "Ciciban", mama me naučila čitati i pisati, zavezati
pertle na cipelama i plivati, a tata me naučio voziti biciklu. Vrtića se
baš i ne sjećam, osim jednog krasnog događaja, a taj je da mi je jedan
dan Marica prišla, prislonila obje ruke na moje obraze i poljubila me u
usta. Taj čin su dečki iskoristili da mi se rugaju, tako da sam bio
prisiljen uzvratiti paljbom s obližnjim kamenčićima. Nakon toga sam
dobio svoj prvi kompjuter. Dotična sprava je u sebi imala igre koje su mi
omogućavale da budem bilo što, da razvijem svoju maštu, i uživam u tom
posebnom svijetu. Naravno, nisam zanemario ni igranje s loptom. Kao pravi
Zadranin, trenirao sam košarku. Uz to sam se bavio i plivanjem te
biciklizmom, zbog čega danas imam zavidnu mišićnu masu i Apolonsku
građu tijela. Djevojke sam skroz zanemario, kompjuteri su mi bili
zanimljiviji, a djevojke su predstavljale nešto balavo, nešto što ima
dobre ocjene, a nema mozga, nešto što se smije bez razloga, ukratko,
nešto nedokučivo. Međutim, jednog dana, jedna od pripadnica tog
nedokučivog spola je došla kod mene doma. Pokazao sam joj svoj kompjuter
i objašnjavao joj svoje divljenje nad jednom igrom na dotičnom
kompjuteru, kad me dotična odlučila iznenaditi. Skinula se gola i rekla
"Vidi što ja imam". U maniri pravog istraživača, pristupio sam
istraživanju njenog tijela, te otkrio da je to daleko zabavnije od
kompjutera. Prodao sam kompjuter i posvetio se dotičnoj djevojci.
Međutim, nešto kasnije, otkrila se nedokučivost tog spola, jer me je
dotična odlučila napustiti i ostaviti bez njenog tijela i bez mog
kompjutera. Tada sam shvatio da novac pokreće svijet i da se moram
zaposliti. To sam i učinio, no poslovni svijet je imao tonu mana, koje
meni nisu odgovarale, tako da sam bio prisiljen uvijek iznova tražiti
neki drugi posao. Novcem koji sam pritom zaradio, sam kupio novi
kompjuter, a i iskoristio ga za udvaranje tom čudnom ženskom dijelu
populacije. Išlo je poprilično dobro, i statistički gledano, imao sam
vrlo dobar uspjeh. S obzirom da danas imam 31-u godinu, ovdje moram
završiti priču, jer još nije okončana.